Geografski položaj
Nacionalni park Mljet proteže se između 17°19’19” i 17°26’43” istočne zemljopisne dužine te 42°45’55” i 42°48’23” sjeverne zemljopisne širine. Pruža se smjerom sjeverozapad – jugoistok, paralelno uz istočnu polovicu poluotoka Pelješca od kojega ga odvaja Mljetski kanal širine 8 km.
Na otoku vlada sredozemna klima, a podneblje se odlikuje suhim i toplim ljetima te blagim zimama sa znatnom količinom padalina. Na Mljetu se razlikuju dva klimatska razdoblja, hladnije zimi i u jesen, te toplije u proljeće i ljeto. Od vjetrova na Mljetu je česta bura kao hladan vjetar te jugo kao vlažan vjetar, koji donosi oblačno vrijeme i padaline. U ljetnim mjesecima gotovo svakodnevno je prisutan i maestral, zbog kojeg se i velike ljetne vrućine lakše podnose.
Geologija
Veliko i Malo jezero zapravo su duboki morski zaljev koji je nastao povišenjem razine mora u poslijeglacijalnom razdoblju. U prošlosti je to bila krška ponikva, koja je jedno vrijeme vjerojatno bila slatkovodna (u razdoblju između 10.000 i 6.000 godina prije današnjice), da bi se kasnije ispunila morem kroz sustav krških pukotina, ali i uskim prolazom s otvorenog mora kroz Solinski kanal.
VELIKO JEZERO
- Površina: 145 ha
- Dužina obalne linije: 9240 m
- Najveća dubina: 47 m
Temperature: prosinac: min. 10,6 °C (pri dnu); max. 15,2 °C (srednji sloj); kolovoz: min. 11,6 °C (dublje od 25 m); max. iznad 25 °C (površ. sloj). Slanost: prosinac: min. 37,5 ‰ (0-10 m); max. 38,75 ‰ (10-15 m); kolovoz: min. 37 ‰ (17-20 m); max. 38,4 ‰ (površ. sloj)
Veliko se jezero spaja s otvorenim morem dugim i širokim kanalom, na mjestu koje se zove Veliki most, a od tog se mjesta širi u Solinski kanal i zatim se spaja s otvorenim morem. Veliki je most prije 1958. godine bio plitkiji i uži nego danas, što je rezultiralo stvaranjem jake morske struje koja se mijenjala svakih šest sati. Za vrijeme plime ili oseke struja je ili ulazila ili izlazila iz jezera. Na tom su mjestu benediktinci izgradili mlin kojeg je pokretala struja. Mjesto Soline, koje se nalazi u neposrednoj blizini, je dobilo ime jer se sol skupljala na tom području. Veliki je most srušen 1958. te ponovno izgrađen 2016. godine.
MALO JEZERO
- Površina: 24 ha
- Dužina obalne linije: 2600 m
- Najveća dubina: 29 m
Malo jezero je u kopno najuvučeniji dio sustava jezera, a s Velikim jezerom je povezan plitkim i uskim kanalom. Kroz njega se izmjenjuje more pod utjecajem plime i oseke. Iznad kanala izgrađen je kameni most, koji se naziva Mali most ispod kojeg mogu prolaziti manje barke. Obale Malog jezera vrlo su razvedene i raskošno obrasle gustim krošnjama borova koji se prostiru do samog mora.
Biljni Svijet
Mljetske šume najčešće tvori alepski bor te su među najljepšim i najočuvaniljim šumama tog tipa na Sredozemlju. Na Mljetu se mogu naći i brojne endemske biljke: dubrovačka zečina, jupiterova brada i drvenasta mlječika. Šuma, posebno bujna na području oko Velikog i Malog jezera, spušta se do samog mora s kojim čini savršen sklad. Makiju čini vazdazeleno, teško prohodno nisko raslinje. Osim šume i makije postoje i druga staništa kao što su strme i visoke obalne stijene te bilje obalnih grebena.
Od ukupne površine Parka 90 % je obraslo šumom. Najveći dio šumskih površina pripada šumama alepskog bora (Pinus halepensis) donesenim na otok za vrijeme Grka. Drvo je visoko do 20 metara. Deblo i grane su često zakrivljene.
Drugu šumsku zajednicu čine šume hrasta crnike ili česvine (Quercus ilex). To je stablo široke i oble krošnje. Kora je debela tamno siva i ispucana. Listovi su kožasti, dugi do 7 cm, s kratkom peteljkom, tamno zelene boje. Plod je žir. Značajniji očuvani lokaliteti jesu Velika dolina, Valakija, Planjak i Knežepolje.
Od četinjaca su u ovdašnjoj makiji zastupljene smrika ili šmrijek (Juniperus oxycedrus) i somina (Juniperus phoenicea). Planika je zimzeleni grm ili maleno drvo koje može narasti do 10 m. Plodovi planike nazivaju se maginje, a njeni listovi podsjećaju na listove lovora.
Životinjski svijet
Bogat i zanimljiv životinjski svijet Nacionalnog parka Mljet još nije u potpunosti istražen. Jedna od osobitosti otoka su tipična krška podzemna staništa: polušpilje, špilje i jame. U njima prevladava endemska fauna beskralješnjaka od kojih su neki svoje znanstveno ime dobili upravo po Mljetu, gdje su prvi put pronađeni. To su primjerice: Strouhaloniscus meledensis, Pergamasus meledensis, Otiorrhynchus meledanus i Meledella werneri.
Dosad je na otoku zabilježeno ukupno pet vrsta zmija i četiri vrste guštera. Od guštera česti su oštroglava gušterica (Dalmatolacerta oxycephala), krška gušterica (Podarcis melisellensis) i kućni macaklin (Hemidactylus turcicus). Zmije su na otoku prorijeđene kao posljedica unošenja indijskog mungosa (Herpestes javanicus auropunctatus) 1910. godine.
Ptičji svijet NP-a Mljet bogat je i raznovrstan, osobito u doba seobe. U borovim šumama i makiji su brojne male pjevice, kao što je zeba (Fringilidae), crvendać (Erithacus rubecula) i kos (Turdus merula), a u proljetnim i ljetnim mjesecima se čuje pjev slavuja (Luscinia megarhynchos). Od grabljivica, može se vidjeti vjetruša (Falco tinnunculus), kobac (Accipiter nisus) i škanjac osaš (Pernis apivorus). Od sova, česte vrste su ćuk (Otus scops), šumska sova (Strix aluco) i ušara (Bubo bubo).
Od sisavaca tu žive: miš (Apodemus mystacinus), jež (Erinaceus roumanicus), više vrsta šišmiša (Chiroptera), obični puh (Glis glis), kuna bjelica (Martes foina), mungos (Herpestes javanicus auropunctatus) unesen od strane Austro-Ugarske monarhije 1910., te obični zec (Lepus europaeus) i jelen lopatar (Dama dama) koji su uneseni na otok poslije Drugoga svjetskog rata kao i muflon (Ovis (orientalis) musimori) i divlja svinja (Sus scrofa).
U podmorju Jezera nalazimo bogatstvo životnih oblika, a posebno onih rijetkih i endemičnih. Ovdje možemo vidjeti mnoge ribe, kao što su zubaci, salpe, arbuni, škrpine i razne druge koje slobodno ulaze te izlaze iz Jezera u otvoreno more kroz Solinski kanal. Jedna od specifičnosti Jezera su školjkaši koji se ovdje zbog pogodnih uvjeta razvijaju u velikom broju. Svakako treba izdvojiti Jakobovu kapicu (Pecten jacobaeus) – školjkaša koji živi na dubini od 17 i više metara, zakopan na površini pijeska tako mu se vidi samo gornja ljuštura. Zanimljivo je da je i aktivan plivač. Na dnu Jezera česta je zakonom strogo zaštićena plemenita periska, Pinna nobilis, endem Sredozemnog mora i naš najveći školjkaš. Živi na pjeskovitom dnu, na dubinama od 2 do 30 m, prednjim, šiljastim dijelom ljušture zakopana u sediment.
Odisejeva špilja
Špiljska dama Mljeta, koja nosi naziv po grčkom junaku Odiseju, krasi južnu obalu otoka te se nalazi u blizini Babinog Polja. Ta je legendarna špilja visoko na listi svakog posjetitelja otoka - što zbog legende o Odiseju i nimfi Kalipso koja se uz nju veže, što zbog svoje atraktivnosti. Stoga, odlučite li se zaviriti u koju mljetsku špilju, onda neka to svakako bude - Odisejeva. No, prije se pripremite jer je dolazak do špilje pravi izazov, pogotovo ako joj odlučite pristupiti s kopnene strane, preko strmih, improviziranih stuba. Za taj pothvat svakako obucite čvrstu obuću. U ljetnim mjesecima preporuka je do špilje, čije je dno ispunjeno morem i do koje s morske strane vodi prodor poput tunela (dug 20 m), uplivati ili ući manjim čamcem. Ulaskom u špilju ući ćete u zasigurno najneobičniju jadransku luku koju ribari oduvijek koriste kao sklonište za svoje čamce, mreže, parangale, vesla i ostali ribarski alat. Moguće da ćete u njoj vidjeti i, danas zabranjenu, mljetsku vršu. Najbolje vrijeme za ulazak u špilju je u ljetnim mjesecima, oko podneva, kada sunčeva svjetlost najjače udara na špilju. U moru se tada stvara očaravajući spektar boja, prava svjetlosna čarolija kojoj ne odolijevaju ni turisti, ni fotografi, kao ni ljubitelji istinskih prirodnih fenomena. U samu špilju, zbog visokih stijena, svijetlost nikad ne dopire. Ovu špilju jajolikog oblika zbog urušenog svoda često nazivaju i jamom jer, kada biste je pogledali iz ptičje perspektive, izgleda poput velike rupe u zemlji. U njoj je nekad boravila i sredozemna medvjedica (Monachusmonachus).
Blatine
Vozeći se Mljetom u hladnijim mjesecima godine na nekoliko ćete mjesta u unutrašnjosti otoka, sasvim neočekivano, primijetiti jezerca. Upoznajte blatine (slatine), krške depresije ispunjene bočatom, odnosno slanom vodom nižeg saliniteta od morske koja nastaje miješanjem mora s tekućom vodom ili kišnicom. Upravo prisutnost slane vode i jegulja u njima dokazuje kako su blatine izravno povezane s morem kroz pukotine i kanale u krškom podzemlju. Blatine su otočanima "zlata vrijedne" jer im služe za navodnjavanje polja, ali i kao izvor vode u vrućim ljetnim mjesecima. Dok zimi izgledaju poput malih, idiličnih jezera, ljeti ne očekujte takav prizor budući da se razina vode u njima tada znatno smanji pa im dno bude u potpunosti prekriveno muljem, odnosno blatom, kojem duguju i svoje ime. Na Mljetu postoje tri blatine: kod mjesta Sobra, Prožura i Blato te jedna slatina kod Kozarice koja je meliorirana i koristila se za uzgoj agruma i povrća.